Moj pinklec

subota, 08.03.2014.

Jurek ili neostvarena želja

T33


Naučio si već da volim neke druge puteve, one koji imaju dušu, one na kojima smo mi, one na kojima srećemo slične sebima.
Pokazala sam Ti svoj put uz potok, uz jezero, mostove , do mjesta gdje možeš sresti čaplju, labudove , pa čak i vilenjaka.

Nisam Ti pokazala Jureka.
Neću ni sada .
Voditi ću Te do njega onim praznim stazama kojima šetaju samo oni koji razgovaraju sa šumom, potokom , jezerom i tišinom.
I ne ću Ti pričati o povijesti parka , ni o Hauliku, Ti je i onako bolje znaš od mene.

Želim Ti samo pokazati mjesto jedne neispunjene želje.

Sigurna sam da ćeš osjetiti tu želju u zraku, njen miris i mir, prepoznati da je jedino tu trava zelena u vrijeme kad još šuma spava.
Želio je i Haulik tu spavati, tu iznad svog ljetnjikovca, u parku kojeg je on osmislio, u blizini Fernkornove skulpture Sv. Jurja, u kapelici koju je dao izgraditi.

T34


Ostala je neostvarena želja.
Želja koja pleše oko Jureka , po Jurjojvesi, želja koju ćeš osjetiti.

Haulik je pokopan u zagrebačkoj katedrali, skulptura je sada tamo iza HNK-a, park se zove Maksimir.

Volim Ti otkrivati svoje tajne i dijeliti ih sa Tobom.
Veseli me što ćemo zajedno ćutiti jednu neostvarenu želju i što će želja ćutiti nas.
Hvala Ti .

- 17:18 - Komentari (20) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.




od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ZB ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )


  • Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što sam nekada bila.
    Uvjeri me
    da je nebo i dalje plavo,
    da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
    da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
    da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
    da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
    Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što ti i danas u tišinama vjeruješ.