Jurek ili neostvarena želja
Naučio si već da volim neke druge puteve, one koji imaju dušu, one na kojima smo mi, one na kojima srećemo slične sebima.
Pokazala sam Ti svoj put uz potok, uz jezero, mostove , do mjesta gdje možeš sresti čaplju, labudove , pa čak i vilenjaka.
Nisam Ti pokazala Jureka.
Neću ni sada .
Voditi ću Te do njega onim praznim stazama kojima šetaju samo oni koji razgovaraju sa šumom, potokom , jezerom i tišinom.
I ne ću Ti pričati o povijesti parka , ni o Hauliku, Ti je i onako bolje znaš od mene.
Želim Ti samo pokazati mjesto jedne neispunjene želje.
Sigurna sam da ćeš osjetiti tu želju u zraku, njen miris i mir, prepoznati da je jedino tu trava zelena u vrijeme kad još šuma spava.
Želio je i Haulik tu spavati, tu iznad svog ljetnjikovca, u parku kojeg je on osmislio, u blizini Fernkornove skulpture Sv. Jurja, u kapelici koju je dao izgraditi.
Ostala je neostvarena želja.
Želja koja pleše oko Jureka , po Jurjojvesi, želja koju ćeš osjetiti.
Haulik je pokopan u zagrebačkoj katedrali, skulptura je sada tamo iza HNK-a, park se zove Maksimir.
Volim Ti otkrivati svoje tajne i dijeliti ih sa Tobom.
Veseli me što ćemo zajedno ćutiti jednu neostvarenu želju i što će želja ćutiti nas.
Hvala Ti .
|