Moj pinklec

srijeda, 16.04.2014.

Krugovi želja

T41


Prvo nešto želimo.
Ne znamo čak ni da li nam to treba ili ne, treba li nam radi nas samih, ili zato što i drugi to imaju.
Tek, javi se želja i najčešće ne razmišljamo o njenim razlozima, već samo o tome kako je ispuniti.

I onda nam se željeno ispuni.
I opet se ne pitamo da li je to našom zaslugom, spletom okolnosti, da li je dar sa neba.Bitno je da je željeno tu.I sretni smo do neke nove želje ili potrebe, ili čega već i već razmišljamo kako je ispuniti.

I opet su to želje o imati.
Staru želju, koja je prije bila nova, više ne trebamo, kao ni one želje o biti, jer one su teške, o njima se razmišlja, za njih treba puno truda i kopanja po duši, a tko će na to gubiti vrijeme.

I što radimo sa starim željama ?
Neku zamotamo u nježno ruho sjećaja, neku pohranimo duboko u srcu, neku umotamo u novine i bacimo u smeće, neku ostavimo onako usput, kao i da nije bila naša.

Pa tako u krug.
Krug želja ili potreba.
Krug spremanja uspomena i krug bacanja.

I pri tome ni malo ne razmišljamo o tim željama, o ljudima i stvarima uključenima u njih, tako malo smo zahvalni za divne trenutke isčekivanja da se želja ostvari, uživanja u njoj, za zahvalu što smo bili sretni i na kraju, za opraštanje sa željenim.

A ta zahvala i opraštanje trebali bi biti barem toliko veliki kao i želja kad je prvi puta zaiskrila u nama.
- 06:21 - Komentari (20) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.




od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ZB ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )


  • Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što sam nekada bila.
    Uvjeri me
    da je nebo i dalje plavo,
    da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
    da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
    da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
    da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
    Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što ti i danas u tišinama vjeruješ.