NIŠTA
Nisam od tebe tražila ništa
dovoljno je bilo da jesi
da čuvaš moje priče
da čuvam tvoje priče.
Znali smo čuvati,
čitati napisano i ono između,
slušati, gledati,
spajati priče u cjelinu.
A onda je krivi pogled,
poput ludog vjetra, izmješao slova,
razbacao stranice priča
tvojih, mojih, naših
i ostalo je NIŠTA.
Kao na početku.
Izgleda da treba tražiti
i da nije dovoljno da jesi,
da jesam, ili da jesmo.
Ako je sada NIŠTA,
a jest,
jedno veliko šuplje NIŠTA,
onda sam vjerojatno priču izmislila.
Izmislila da je bila,
ili je to priča o NIŠTA,
nekoj priči iz crne rupe u svemiru
o nekom susretu duša bez dodira,
o nečem tako rijetkom
da postoji jedino u NIŠTA.
|