Moj pinklec

srijeda, 30.07.2014.

Molim pomoć - nije igra !



Ovo nije igra, ali pozivam sve koji su znalci u matematici, kojima ide statistika, da se uključe i pomognu mi. Onaj znalac kojem je 60% od 100 ,40, nek se prosim ga lepo , ne javlja.
Zna se da sam statistiku položila od prve, davno i da su oni koji su mi pomagali oko priprema poludeli sa mnom.

Dakle, ponukana sam postom žene koja traži pomoć, savjet, pa tražim i ja.
Ona pita što će, jer uz muža je prvo imala puno starijeg ljubavnika, pa sad ima puno mlađeg, pa sad jel je ovaj puno mlađi voli ili ne, a vremenski raspon za sve te ravrzlame je 2 mjeseca.Bome, ima žena 28 komentara ( pa i moj )...

Kod mene ne treba toliko misliti, ni zbrajati godine , ni raditi razlike sex- ljubav, procjenjivati zrelost, instituciju braka danas i sl.

Puno je lakše , dakle :
- koliko je u Zagrebu osoba koje imaju posebne potrebe u smislu kretanja ?
ovdje mislim na sve one koji se kreću pomoću invalidskih kolica, štaka, hodalica, koji su slijepi....
- koliko u Zagrebu ima roditelja koji svoju malu djecu voze u kolicima ?
. koliko ima starijih osoba koje se kreću bez pomagala, ali imaju problema sa koordinacijom, ravnotežom, sluhom ?

OK, neću više....znam da su u manjini, no prema nekim podacima Svjetske zdrastvene organizacije, broj djece sa posebnim potrebama je oko 25 %.

I zašto me to zanima ?

Zbog jednog drugog posta koji želi skrenuti pozornost na neznanje, neosjetljivost prema toj manjini, a ja dodajem i na bahatost vozača koji ne poštuju ni prometne propise, ni ostale nevozače.
Taj post, koji je vrlo blago napisan, a edukativan je dobio je samo 3 komentara ( i opet je u njima moj ).

Zahvaljujem se unaprijed svima statističarima uz obećanje da ću njihove podatke koristiti isključivo za potrebe osobne edukacije, a sa ciljem boljeg razumijevanja ljudi i njihovih životnih prioriteta.

Znam da broj komentara nije mjerilo, da kvaliteta posta nije mjerilo za cool listu, kvaliteta fotke za foto blog, ali gdje su one moralne kvalitete u koje se svi kunemo, gdje je tu vjera, empatija, poštivanje drugih, različitih.....

Jer, ako su se toliki digli na noge i brusili kanđice oko istospolnih partnera, koji su u daleko manjem postotku od ovog kojeg ja želim saznati, onda budimo tolerantni prema svima koji su drugačiji od nas, ako ne zbog njih, onda zbog spoznaje da svake sekunde i mi možemo postati dio te manjine.

Hvala svima na pomoći, na edukaciji mene neznalice....hvala i svakom vozaču koji poštuje promet i ne ometa kretanje onima kojima je to već i onako problem.

- 12:42 - Komentari (36) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.




od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ZB ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )


  • Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što sam nekada bila.
    Uvjeri me
    da je nebo i dalje plavo,
    da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
    da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
    da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
    da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
    Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što ti i danas u tišinama vjeruješ.