Be - smisao
".....i besmisao ima smisao...."
Ali postoji li uopće besmisao
u božanski savršenom redu,
u ljepoti savršene nesavršenosti,
u harmoniji stapanja svega sa svime ?
Besmisao i disharmoniju stvaramo sami
dajući tumačenja onom što ne razumijemo,
rastavljajući cjelinu na proste faktore,
dajući im predznake nekih naših sjećanja.
Tada naša besmisao dobija smisao
postaje putokaz ka smislu, ka istini
i kada prihvatimo taj besmisao kao nužan,
smisao nam se ukazuje u svom savršenstvu.
|