Moj pinklec

utorak, 21.10.2014.

Bez povratka



Bukovski
" Kad zašutim, okrenem se i odem, to ne znači da si pobijedio,
to znači da više nisi vrijedan mog vremena."


Ti si vrijedan,
ti si vrijedan za neke druge,
ali ne više mog vremena,
jer te više ne cijenim
a , da bih te mogla voljeti moram te cijeniti.

Ti dobro znaš,
nakon tolikih godina predobro me znaš,
da kad jednom u meni umre dio u kojem te čuvam i volim,
da ga više ništa ne može uskrsnuti,
da se feniks u meni ne rađa.

Ti znaš mene
da između pobjede i sreće biram sreću i mir,
da su pobjede glupe , ako nisu zajedničke,
da ne možeš pobijediti, a da ne izgubiš,
da ne mogu pobijediti, a da ne ostanem ranjena.

Sve znaš.
Nisi pobijedio,
samo si ubio u meni najbolji dio sebe,
uništio vrijeme koje je jednom bilo zajedničko.
Nije vrijeme za rekvijem, ni za vatromet pobjede.
vrijeme je u kojem te u meni nema.

Mi idemo dalje, svatko svojim putem,
tobože kao pobjednici, tobože kao ne ranjeni,
praveći se da nam je svejedno, da nismo ni bili,
no, moje vrijeme više ne može biti i tvoje.

- 09:50 - Komentari (17) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.




od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ZB ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )


  • Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što sam nekada bila.
    Uvjeri me
    da je nebo i dalje plavo,
    da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
    da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
    da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
    da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
    Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što ti i danas u tišinama vjeruješ.