Moj pinklec

Oblaci zarumenjeni zbog Sulejmana od Bloga

Oblaci su se zarumenili od stida, ali ne i ti.
Pozivaš me u svoje krugove, među svoje prijateljice, u svoj harem.
Zar ti treba još jedan broj koji će ti tepati da si veličanstven, da si njena soul mate, da ti glumi muzu, da onako usput pogledaš taj broj i tim pogledom ljutiš ostale?
Ne zanimaju me tvoji krugovi, dvorske spačke onih koje zbog tebe gube srce, hiberniraju, ne žive ili lete do neba u uvjerenju da baš one te koje pokreću tebe, a ti čitav svijet.

Moji su prijatelji uz mene, bilo da ih vidim i čujem svaki dan, ili povremeno, ali oni nisu pitali.
Stvorili su krug prijateljstva, ne da bi primali, već davali, davali svoju čistu ljubav, istinu, vjeru, snagu, sebe.
Njima ne treba ispisivati po zidu, kriknuti, oni čitaju iz mog srca i mojih misli i oni svoje najbolje upisuju glasno i bezglasno u moje srce, dlanove, kosti, a ne u gugl krugove i brojeve lažnih pripadanja.
Oni su tu bez pitanja, a sa puno odgovora, oni su anđeli koje mi je nebo poslalo, oni su anam čare.

Oblaci su se zarumenili od stida. ali ne i ti.
Ostani na nebu sa svojim krugovima, brojevi će ti dolaziti sa darovima za tvoj ego, po mrvice za svoj.

Moji su krugovi oko mene, u meni, mi nismo brojevi.
Moji krugovi se u svemiru ne dotiću sa tvojima, jer moje krugove čine mali, a Veliki ljudi, Največi, oni koji na usnama imaju čistu riječ, koji znaju obrisati suzu, poslati radost, šutjeti kada treba, urlati, smijati se,padati, dizati se, podizati druge, živjeti...
Oni su moje nebo, moj nebeski krug, moji oblaci koji se zbog njih neće zarumenjeti.
Sretna sam što sam dio njih, što su dio mene, što smo dio istog plavog neba.