Moj pinklec

četvrtak, 27.11.2014.

Za Đurđenu !



Pišem ovaj post za tebe da me možeš i tu naći,
mada znam da ti ne trebaju putokazi do ljudi koje voliš,
a voliš ih,
ne zaboravljaš davna prijateljstva,
opraštaš onima koji te povređuju,
pomažeš svima i uvijek imaš osmijeh za sve.
Došla si danas sa poklonom,
ali pravi poklon bio je razgovor,
povjerene tajne, suze, smijeh, zagrljaj.
Hvala ti na poklonima i ostani ista !
Sretna sam i ponosna što te znam
i neka te uvijek čuvaju anđeli
( tebe, tvog supruga i tvoje prekrasne dečke )


"Istinsko prijateljstvo ili ljubav se ne proizvodi ili postiže.Prijateljstvo je uvijek čin prepoznavanja.Ta metafora prijateljstva može biti da je utemeljena u prirodi gline ljudskog tijela.Kad pronađemo osobu koju volimo tada je to čin drevnog prepoznavanja.Čini se kao da su milijune godina prije no što je prestala tišina prirode, njegova ili njena i naša glina ležali jedno uz drugo.Zatim se, s vremenom i kroz razna doba, ta jedna glina razdvojila.Počeli smo se izdvajati kao različiti oblici gline, svatko je nastanio drugačiju individualnost i sudbinu. Iako nesvjesno,naše tajno sjećanje oplakivalo je gubitak drugoga.Dok su naše gline tisućama godina šetale svemirom , naša čežnja jednog za drugim nikada nije izblijedjela.Ova metafora pomaže razjasniti kako se u trenutku prijateljstva dvije duše odjednom prepoznaju. "

John O Donohue
Anam čara - duhovna mudrost keltskog svijeta

- 21:25 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.




od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ZB ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )


  • Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što sam nekada bila.
    Uvjeri me
    da je nebo i dalje plavo,
    da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
    da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
    da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
    da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
    Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što ti i danas u tišinama vjeruješ.