Moj pinklec

utorak, 26.05.2015.

Bio si trenutak

O2



Pitao si me kad sam odlučila postati tvoja .

Nisam odlučila.
Postajala sam.
Postala sam onog trena kad sam te pustila u svoj san.....
onog trena kad sam osjetila da si mi ispod kože.....
onog trena kad sam te počela osjećati na daljinu......
onog trena kad mi više nisi izlazio iz misli ......
onog trena kad si mi počeo spavati ispod trepavica....

Je li to bio jedan tren ili puno njih u nizu, ne znam.
Jedino znam da nije bila odluka "od sada postajem tvoja ".

Ali postoji odluka "od sada te više ne volim ".
I nije da te ne volim,
već svjesno odlučujem da ne mogu voljeti nekog
tko ne zna u čijem snu spava.....
tko ne zna ispod čijih trepavica sanja....
u čijim mislima blaguje.....
i čija ga ljubav prati i čuva.

Svjesno odlučujem biti ja, sačuvati sebe,
a ne biti stanište i hranilište ljubavi
za nekog tko to ne prepoznaje i ne cijeni.

Ja moram biti ja,
jer jedino onda sam živa,
jedino onda mogu voljeti
jedino onda mogu cijeniti sebe, život, ljubav,
pa i tebe.

Svjesno odlučujem ne voljeti te
jer, ja zavređujem više
jer, ti zavređuješ manje,
jer, tražiš manje,
tebe zanima samo postati tvoja.

Odgovore si trebao znati bez pitanja
ili postaviti oba pitanja
i ja bih te onda cijenila.

Ostaje mi da te izbacim iz sna,
da čvršće stisnem trepavice,
da te ne osjećam.
Mogu ja to !
Treba mi samo malo vremena,
samo trenutak,
a, trenutak kod mene znači
postajanje, ali i nestajanje.

Bio si trenutak.
- 08:36 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.




od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ZB ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )


  • Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što sam nekada bila.
    Uvjeri me
    da je nebo i dalje plavo,
    da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
    da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
    da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
    da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
    Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što ti i danas u tišinama vjeruješ.