Master Tzuang i moje svašta nešto
Chuang Tzu
"Ne znači da je pas dobar ako glasno laje.
Isto tako ne znači da je čovjek dobar ako je vješt na riječima."
Pametan je meni taj Chuang Tzu, a nekako mi se čini kao da nas ne dijele tisućljeća, nego da mi je prijatelj koji poznaje mene i neke moje, one neke iz pinkleca
pa i one koji su u njemu bili, pa više nisu.
Evo, npr. kao da zna mojeg ( našeg ) zadnjeg psa koji je bio najbolji, najljepši, najpametniji pas na svijetu (ma bili su i oni ostali, ali ovog najviše pamtim) .
Dakle, bio je to dobar pas, a ne da nije glasno lajao, već je lajao vrlo rijetko. Tek poneko av da najavi da netko dolazi i poneko glasno vau vau kada se nečega plašio.
Bio je to pas koji je čitao naše misli , kojem nije trebalo reći kuda se ide, on je uvijek išao prvi i nepogrešivo vodio do našeg planiranog odredišta.
E, sad znam ja neke, a, valjda ih zna i taj Tzu, koji bi trebali ići prvi i koji su vrlo vješti na riječima. Njihove su riječi pune dobrog danas i još boljeg sutra, ali oni nisu u mom pinklecu, pa o njima ne pišem.
Nisam ni sigurna da znaju kuda idu, a još manje znaju kuda ja želim ići.
U mojem pinklecu ima dosta onih koji su sami u njega uskočili , ili sam ih ja putem pokupila, a koji su vrlo vješti na riječima.
To su oni koji nižu riječi kao najljepše niske, zapisuju ih i od zapisa nastaju najnježnije pjesme ili priče, mudre stručne knjige , koji znaju kuda idu i koji često na taj put povedu i društvo.
Po meni su to dobri ljudi, ali ja ih gledam kroz tkanje svog pinkleca, kroz odnos prema meni, kroz moju simpatiju ili ljubav prema njima.
E, sad mi trebaš ti Tzu da onako sa strane pogledaš koliko su dobri.
Reci slobodno, jer ni ja ne opravdavam neke njihove postupke, ali oni se mene ne tiču i ne mijenjaju moj odnos prema njima.
Npr. Onaj jedan koji tako lijepo laže ženama i žene mu vjeruju, dok se njegova pravi slijepa......
ili, Onaj drugi koji piše knjige, vješt je na riječima o odgovornosti, a sam ne izvršava neke osnovne prema najbližima.....
ili Onaj treći koji vješto formulira misao i uvijek zna pronaći pravu riječ, ali koji ostaje uz druge samo dok ih on treba....
Žene ne nabrajam, njih je malo u pinklecu i njima riječi nisu uvijek potrebne.
Pa da, sad te nema Master Tzuang , sad šutiš.
Ili, znaš da bih ja i dalje za njih imala isti metar, da bih i dalje rekla da su dobri, iako ponekad lažu, ponašaju se neodgovorno , iskorištavaju prijateljstvo.
Oni su samo stali između dva svoja lica, između svijetla i tame i u svom sumraku traže put do pravog sebe.
Znaš Tzu, volim ih ( tebe isto), jer dok oni traže svoj put osvjetljavaju i moj....moj je pinklec zbog njih ljepši i bogatiji.....zajedno putujemo, sa riječima i bez njih.
|