Mladenov post
Današnji post je drugačiji.
Objavljujem tekst O usamljenost kojeg je naš bloger Mladen ( pri_Mladenu ) napisao za glasilo Udruge slijepih Zagreba - Vidici.
Mladen je bolnici i ne može objavljivati, a meni je čast i zadovoljstvo što objavljujem njegov rad.
Vjerujem da će ovaj članak pomoći mnogima u razumijevanju problematike osoba sa oštećenjima vida i potaknuti nas videće na promišljanje.
Mladenu želim što skorije ozdravljenje, šaljem pozitivne vibracije i veliki blogerski zagrljaj.
O usamljenosti
Bio sam nedavno u našem klubu u Draškovićevoj na predavanju naše Latice Mirjanić na temu usamljenosti. Uobičajeno ne velik broj prisutnih je sa zanimanjem pratio izlaganje.
Naši problemi vida vode nas posebnim putevima. Tako nam je usamljenost nešto sa čime se susrećemo. Ipak ne bi želio navoditi neka znanja koja sam putem pokupio, već ću nastojati opisati svoja viđenja, mišljenja, osjećaje i spoznaje. Zaroniti ću u onaj svijet gdje vid očima ne djeluje.
Često čujem kako je sljepoća mrak. Ako se oslanjamo na svijetlosne slike i bilo bi tako. Srećom svijet i život imaju još puo puteva kojima možemo nalaziti istinu koja daje smisao življenja. Važno je ne klonuti. Život je vječna promjena, a nama se izrazito pokazala gubljenjem vida. Dragi moji, Istinu nismo izgubili. Tu je uvijek nama dostupna mnogim putevima. Posebno važnim vidim da je tu naš put Istinom Istini.
Možda se pitate zašto o tome govorim kada je tema usamljenost? Logično pitanje, ali nije logika sve. Pogledajmo to u našem svijetu, kako kažu, mraka. Nismo sami. Ne vidimo svijetlosnu sliku svijeta, ali ovdje smo. Ovdje sa svim osjećajima i mislima. Puno toga se u nama budi nestankom svijetlosne slike. Rekoh da je život promjena. Zar bi bilo zanimljivo i dobro da uvijek bude isto? Pa, dosadilo bi. Zato vrijedi priznati naše stanje. Ne se predati i odustati od vrijednosti života, već nalaziti nove načine; otkrivati novu ljepotu; biti uz Istinu na nama možda nov način. Međusobno smo različiti. Neki već imaju mnoga iskustva, a od rođenja slijepi, osjećam, bi nas, koji smo sljepoću stekli, mogli dosta poučiti, ali i mi njih.
Nagle promjene zbunjuju i često stvaraju sjećaj bezizlaznosti. Malom djetetu u pomoć priskače majka. Od malih nogu smo navikli na sigurnost. Učili smo i odrastanjem postajali jači i samostalniji. Pa i riječ samostalnost kao i usamljenost i samoća imaju 'sam' u osnovi tvorbe. Da, ali ne znače isto, ali ih povezuje odnos prema svijetu. Radi se o našem odnosu i mi sudjelujemo u ostvarenju toga odnosa. Polazište je u nama samima; u našem unutarnjem svijetu.
Odnos ima dvije strane. Na jednoj smo mi, oni mi u našem unutarnjem svijetu, a na drugom ono van nas. Ono van nas od nekuda kreće, a često, kao i mi, iz svoga unutrašnjeg duhovnoga svijeta. Svi mi tako doživljavamo u sebi događanja koja kreću iz nečijega duhovnoga svijeta. Tako je to i kod onih koji vide, ali većina toga nije svijesna. Možda znaju, ali svijest je puno više od znanja. Mnogi znaju, pa stvaraju rečenice, a da to ne doživljavaju.
Svi krećemo iz naših unutarnjih svijetova. Djelujemo u vanjskom svijetu, ma što bilo. Tamo su i nositelji drugih duhovnih svijetova. Na njih se odražavaju promjene koje smo i mi izazvali. Što je sada u tome usamljenost?
'Gledam' sve nas, i one koji vide svjetlosne slike i nas koji ih ne vidimo, ili tek naziremo. Svi smo u istom svijetu odnosa djelujući jedni na druge. Neki su svijesni toga, a neki ne. Njihova svijest određuje njihov odnos, pa i prema samima sebi. Za gledanje u unutarnjem svijetu nam nije potrewbna vanjska svijetlosna slika. Pa čemu onda usamljenost? Jednaki smo, mada ipak različiti.
Mnogi donose sud o sebi. Iz raznih razloga to može dovesti do usamljenosti. To je duševno stanje, ali u njemu se još može graditi stanje svijesti o zajedništvu u dobru. Dugotrajno stanje usamljenosti stvara tragove i promjene koje postaju trajne. Takovo stanje duše nazivamo depresija.
Postoje i oni koji ne radeći na sebi ne obogaćuju svoju svijest, pa mogu i, za njih slučajno, nanositi bol drugima. Oni kao da ne vide u onom unutarnjem svijetu. Ustvari njima treba pomoći, da progledaju. Nažalost oni nisu svijesni stanja, na što im ukazuju postupci. Mnogi zbog njih postaju usamljeni povlačeći se pred njihovim nastupima. U povlaćenju dominira osjećaj čestih osobnih pogrešaka, osjećaj smetanja, inferiornost i nemoć. Na obje se strane vidi potreba razvijanja svijesti, a kod usamljenosti i jačanje volje za put dobrote.
U nama je ključ naše sreče i životne radosti. Postoje mogućnosti osobnog razvoja svijesti na putu dobrote, a dobrota je ono što povezuje svijet u zajedništvo.
Nemojte odustajati sami od sebe.
Onima koji ne vide 'Vas' oprostite. U razumijevanju vaša duša se čisti i oslobađa, a svijest raste.
Sretno!
Slijedio put u sebi Mladen
|
